Tomislav Buza Podcast

(Photo: Leigh Anthony DEHANEY via flickr)

Jest da je mnogima domaća televizijska ponuda teško gledljiva, razumijem ih, ali ima nešto ono za “pustit mozak na pašu” u The King of Queens i Raymondu. Jest da mi taj američki humor polako već ide na nešto, ali kad mi treba neki relax za nerazmišljanje, odličan je. Šteta što nema Seinfelda u programu ili možda Leteći cirkus Montya Pythona. Ipak u moru negledljivog šunda turskih, indijskih, malezijskih i ostalih sapunica nerazumljivih jezika, lošeg informativnog programa isprepletenog neukusnim i agresivnim reklamnim blokovima ovakav program je, nažalost, relativno kvalitetan.

Ono što već duže vrijeme mislim napisati na mom blogu je osvrt na odnos i nepoštivanje gledatelja od strane marketinško-propagandnih odjela domaćih televizijskih kuća. Isto tako polako sam frustriran informativnim emisijama komercijalnih kuća, pa čak i nacionalne TV kuće čiju pristojbu uredno plaćamo.

Bilo mi je skoro pa smiješno kad mi je prije nekih mjesec i pol dana na vrata banuo inspektor HRT-a, uredno se predstavivši izlizanom iskaznicom i zaklamanim A4 ispisom Zakona o televiziji ili nekog od tih, kojeg mi btw. ne može ostaviti jer mu je jedina kopija, objašnjavajući mi kako me mora evidentirati i kako po zakonu moram plaćati RTV pristojbu jer u protivnom će me morati prijaviti prekršajnom sudu, ali svakako će mi morati napisati kaznu jer se nisam samostalno javio u njihov ured. Fora mi je bila što sam ja toga bio svjestan da će jednog dana pozvoniti i jebiga, plaćati ću, ali njegov već unaprijed nastup u gardu govorio mi je baš o tome da ga mnogi ljudi ne dočekuju s pristojnošću kojom sam ja, a di tek ponude pićem, koje je ipak odbio, valjda u strahu da mu ne tutnem nešto u njega.

Uglavnom pitah njega između ostalog kad nas to HTV planira oslobodit nesnosnih reklamnih blokova, odbojnih reklama i takozvanih polupraznih ideja kao što su Poslovne minute koje nisu isto što i propagandni program, iako je evidentno da se radi o plaćenim reklamama njihovih klijenata. Odgovor je bio – Pa u narednih par godina ćemo postepeno smanjivati minutažu reklama. Da, super si…

Ajmo sad malo o jednoj komercijalnoj TV kućici. Ljudima iz propagande RTL-a bi trebalo objasniti neke stvari dobrog ukusa reklamiranja. Recimo, američka, ali i sva strana, produkcija zabavnog sadržaja poput filmova, sitcoma, serija, sapunica, pa i talk showa te dokumentaraca je svjesna da u televizijskom emitiranju njihovih sadržaja budu emitirane i reklame. Stoga su oni unaprijed na osnovu istraživanja pri montaži emisije odredili gdje i idu reklame u predloženo vrijeme trajanja. Taj pojam je vidljiv kad imamo zatamnjenje pa nakon toga otamnjenje scene. Da, problem je baš u tome što to imamo i što to primjećujemo. Dakle to su “rupe” u koje TV kuće ubacuju reklame, a koje naše kuće uredno ne pune, već one imaju neki svoj media plan za koji smatraju da je jačeg dosega. Ne znam baš…

Nazovimo ih, reklamne rupe, nalaze se na određenoj minutaži, a s obzirom na duljinu serije, programa, a koja je idealno “podešena” da supruga za to vrijeme skokne do friždera, uzme radler za mene, sokić za sebe, pa čak uspije i ispeći kokice u mikrovalki. Suprug pak može bez problema obaviti nuždu, protegnuti noge i nakon toga se opet vratiti gledanju programa. Da, tako je to zamislio pametan čovjek.

U nas to pravilo očito ne postoji. Shema koju nam prezentiraju programi, poput RTL 2, gledatelja više izludi nego opusti. Naime, prekidanje programa usred rečenice sa onim iritantnim džinglom gdje se svima nama već omražena djevojka oblizuje najavljujući reklamni blok prevršilo je svaku mjeru neukusa i nepoštivanja gledatelja. Prvo sam, na početku emitiranja dvojke, pomislio da su zaposlili mladu ekipu, da su neiskusni, ali očito i neškolovani po tom pitanju pa ne shvaćaju kad je vrijeme za reklame, ali ok, budu naučili, budu prebrodili te početničke greške. Ali vrhunac mog piss-offa je bio kad sam nakon par dana skužio da reklamni blok drugog kanala bude sinkroniziran s prvim. E tu sam doista poludio i prebacio na HTV.

Pa zar je toliko teško, ako se već nazivamo medijskom kućom, kupiti, kreirati softver koji će biti u mogućnosti odvojeno emitirati reklamne blokove? Zar je teško zaposlenike naučiti da se rukuju tim softverom? Zar je nemoguće napraviti neki koliko toliko probavljiv program emitiranja reklama? Nekima izgleda da i je. Postoji li neki razlog tome? Molim vas ljudi iz televizije, objasnite mi pa da ne vrludam okolo.

Ili je to možda ipak samo marketinški potez? Klijentu ponudimo za 100 nečega 10 sekundi na jedinici, ali za 130 nečega dobi paralelku i na dvojci? Time skoro pa dupliciramo doseg. Hebem ti takav plan.

To si povezujem s ne baš popularnom idejom koju pronalazim na raznim adsense baziranim stranicama, gdje je članak razlomljeni sa po tri ili čak i više kontekstualna oglasa, a samo kako bi kriomice namamio čitatelja da klikne i ostavi koju lipu vlasniku stranice. Kvaliteta članka je upitna, pokupljen je s nekog direktorija članaka te bezbroj puta već objavljivan na internetu. Upravo to nam rade i domaće televizijske kuće koje nas futraju već bezbroj puta prožvakanim tv serijama i repriziranim filmovima, i još k tome na jedan degutantan način prekidaju program takvim reklamnim upadicama. Mislim da bi svijetu trebao jedan televizijski Google pa da penalira takve programe :)

Vjerujem čak da je problem ovako nekvalitetnog emitiranja u tome što naše TV kuće ne odabiru ljudski kadar na osnovu znanja i kvalitete već na osnovu očite podobnosti i ljudi koji će raditi za minimalac. Pokoji stručnjak u tom djelu dobro bi im došao. Ne samo RTL kući, ima i Nova svojih žutih minuta, ili bolje da kažem žutih sati, a o HRT-u da ne govorim. Napominjem, ovo je samo moja pretpostavka, možda ipak imaju kvalitetan i skupi ljudski kadar, te se unaprijed ispričavam.

Reporterski nivo informativnih programa je bačen na koljena. Pokušajte primjerice izbrojati laspuze pri jednom dvominutnom izvještavanju reportera ili reporterke - Dakle, on…oni su dovede..ni u Remetinec, sad ćemo vidjeti kako mu…ga vode prema ćeliji…..u….kojoj gaaaa čekaju krevet i odvjetnik….a sutra je saslušanje u ćeliji za…..saslušanje. Toliko iz Remetinca. Tomislave…

C’mon …

Sjećamo se svi reportera Nikolića, a jadan on, ali pobogu, zato ni ja nisam reporter, iako bih taj prilog odradio barem 10ak puta bolje.

Uglavnom novinar više nije novinar, urednik nije urednik, nedostaje onih osnovnih modela novinarstva, onih informativnih emisija koje su nekad bile čak i zanimljive i poučne. Zar doista središnja informativna emisija može spuštati toliko kriterije da rade prilog o tome kako je Nives Celzijus sletjela helikopterom na nogometno igralište NK Slaven Belupa prije utakmice u Koprivnici protiv NK Zagreba i tamo onako nakaradno i pompozno promovirala svoju novu knjigu!? Čemu takva jeftina reklama? Zašto stanovita gospođa ne bi platila reklamu o poslovnim minutama, ako je već ne žele u Pola ure kulture (čisto ih razumijem)? Hm, ili je to možda kompenzacija smanjivanja minutaže “očitih” reklama? Gospodo novinari i urednici meni kao konzumentu informativnog programa ta je informacija samo pokvarila tih 30ak sekundi.

Na kraju, kaj se onda čudimo što medijskim tv kućama na ide baš najbolje, što si budžet moraju krpati online medijima ili otpuštati kvalitetan kadar, a zapošljavati kuhare i konobare koji u pola sata nauče rukovanje kamerom ili mikrofonom.

Odabrao (skoro) Đelo Hadžiselimović. Pisao Tomislav Buza.